Ponovno vidjeti Van Eycka i Flamance

Da smo dobro zakoračili u ljeto, svjedoče jake vrućine kojima smo izloženi. Ni Pariz po tome nije iznimka. Na početku ljeta, prije Olimpijskih igara koje će ga obilježiti, važno je osvrnuti se na proteklu proljetnu izložbenu sezonu. Ona je očekivano bila osobito posvećena sportu koji je bio dominantna tema većine izložbi. Povijest Olimpijskih igara, povijest olimpijskih medalja, arhitektura stadiona, položaj žena u svijetu sporta ili veza sporta i dizajna samo su neke od ponuđenih tema priređenih na različitim gradskim lokacijama. U tom izobilju sportske tematike jedna je izložba sasvim drugačijeg predznaka osobito privukla pažnju onih željnih rafiniranijeg sadržaja, intimnijih tema i komornog postava. Radi se o izložbi jednostavnog naziva Ponovno vidjeti Van Eycka koju je priredio muzej Louvre pod vodstvom kustosice Sophie Caron povodom restauracije slike Bogorodica kancelara Rolina. 

Posjetitelji ispred slike Bogorodica kancelara Rolina, jednoga od remek-djela kojima se Louvre ponosi

Bogorodica kancelara Rolina jedino je Van Eyckovo djelo koje se danas čuva u Francuskoj te predstavlja jedno od remek-djela kojima se Louvre ponosi. Usprkos tome slika je iznenađujuće slabo poznata pa je izložba koju je priredio najveći svjetski muzej više nego dobrodošla. Izložba u Louvreu objedinila je najveći broj djela Jana van Eycka ikad predstavljenih u Francuskoj, ukupno šest, među kojima je i slika Bogorodica iz Lucce, djelo koje se smatra pravim umjetničkim draguljem i koje je prvi put u svojoj povijesti posudio Muzej Städel iz Frankfurta. Kako bi se što bolje razumjelo djelo Bogorodica kancelara Rolina, uz ostale Van Eyckove slike predstavljena su i djela Rogera van der Weydena, Hieronymusa Boscha i Roberta Campina, velikih slikara sa sjevera Europe onog vremena. Izložba je sveukupno predstavila šezdesetak djela, slika, skulptura, grafika, iluminiranih rukopisa te iznimna djela zlatarstva koja su u Pariz stigla iz različitih dijelova svijeta zahvaljujući potpori brojnih muzeja i institucija u Francuskoj i inozemstvu, poput Gemäldegalerie iz Berlina, Kraljevske knjižnice iz Bruxellesa i Nacionalne galerije umjetnosti iz Washingtona.

Renesansa na sjeveru

Bogorodica kancelara Rolina djelo je Jana van Eycka (1390–1441) rođenog u blizini belgijskog grada Liègea. Danas ga se smatra jednim od najvećih slikara 15. stoljeća, prvenstveno jednim od prvih slikara renesanse u Flandriji. Svrstava ga se u grupu autora koje često nazivamo ranim flamanskim majstorima, a koji su zaslužni za tranziciju srednjovjekovne u renesansnu umjetnost na sjeveru. Svakako treba naglasiti da Italija nije imala monopol nad umjetničkim stvaralaštvom. Naprotiv, flamanski su umjetnici dali veliki doprinos novom poimanju svijeta i njegovom prikazivanju, posebice svojim tako karakterističnim izričajem te novom slikarskom tehnikom uljanih boja. Dugo se vremena njezin izum pripisivao braći Van Eyck, ali ta je tehnika postojala i prije, a slavna su je braća usavršila i učinila pristupačnijom. Za razliku od tehnika koje zahtijevaju brzo nanošenje boje poput tempere ili gvaša, uljane boje zbog sporog sušenja omogućuju da se bez žurbe slikaju brojni detalji, kao i da se po potrebi nanosi više slojeva što može rezultirati zanimljivim efektima. Stoga je korištenje uljanih boja za onodobne umjetnike predstavljalo revolucionarno otkriće koje im je omogućilo da slikanju pristupe na novi način.

Publika na izložbi u Louvreu

Poleđina slike

Uz korištenje nove tehnike, inovacije u stilu i izbor tema učinili su Jana van Eycka izuzetno uspješnim. Napuštanjem alegorijskih i isključivo vjerskih tema te stavljanjem čovjeka u središte, Van Eyck je svojim stvaralaštvom učinio zaokret prema humanističkom svjetonazoru. Na slikama, čak i onima sakralne tematike, pažnja je pridana portretu. Jasno se razabire promišljanje čovjeka kao i težnja da se kroz realistične prikaze da psihološka studija modela. Jan van Eyck bio je među prvim umjetnicima koji potpisuju svoje radove, što upućuje na novi položaj umjetnika u društvu koji više nije obrtnik.

Slikar i naručitelj

O ranim godinama kao niti o ranim djelima Jana van Eycka ne zna se gotovo ništa. Godine 1424. na dvoru burgundskog vojvode Filipa Dobrog u Brugesu stupio je u diplomatsku službu, a tridesete godine 15. stoljeća bile su naročito plodonosne likovnim ostvarenjima. Tada nastaje svjetski poznat Gentski oltar (u suradnji s bratom Hubertom) kao i slavno djelo Portret Arnolfinijevih. U istom će desetljeću nastati i slika kojoj je posvećena pariška izložba. Jan van Eyck umro je u Brugesu 1441. u 51. godini života.

Iako se ubraja među najvažnija ostvarenja zapadnjačkog slikarstva, djelo Bogorodica kancelara Rolina zbog svog izrazito meditativnog karaktera današnjem se promatraču može činiti teško razumljivim. Stoga je obilazak izložbe koncipiran kroz šest odjeljaka koji posjetitelju omogućuju da uz pomoć drugih likovnih djela bolje razumije problematiku te postepeno „uđe“ u Van Eyckovu sliku koja je smještena u središtu izložbene dvorane.

Naručitelj slike bio je Nicolas Rolin, kancelar vojvode od Burgundije i važna ličnost onoga vremena, a slika se datira u četvrto desetljeće 15. stoljeća. Ona prikazuje kancelara u molitvi tijekom koje ima viziju Djevice s malim Isusom koja ga blagoslivlja. Ta tri glavna lika prikazana su u prvom planu slike, a nalaze se u prostoru koji nije lako definirati: radi li se o interijeru kapele ili se pak tri prikazana lika nalaze u nekoj palači. Iza ovoga naslikana su još dva prostora u pozadini. Drugi prostor neka je vrsta visećeg vrta ili terase s koje se pruža pogled prema pejzažu, a u njemu se nalaze mnoge biljke i životinje naslikane toliko minuciozno da se bez većih poteškoća može jasno razaznati o kojoj se vrsti radi. U duhu srednjovjekovne tradicije prikaz vrta ujedno je i produljeni prikaz Bogorodice, a svaka od prikazanih biljaka i životinja nosi određenu simboliku. Pozadinu čini realističan prikaz pejzaža s gradom kakvi su u to vrijeme doista postojali u Burgundiji iza kojeg se prostiru planine. Cijela kompozicija slike zapravo je niz od nekoliko prostora koji slijede jedan drugog. Vrlo je moguće da je kancelar Rolin naručio djelo koje bi uvijek mogao imati uz sebe, naročito za vrijeme svojih putovanja kako bi se mogao izolirati od ostatka svijeta i utonuti u molitvu. Na takvo razmišljanje upućuje čitava kompozicija. Likovi smješteni u prvome planu razmaknuti su što promatračev pogled neometano vodi u dubinu slike, prema dva mala lika smještena uz rub terase. Budući da su nam okrenuta leđima, s njima se lako poistovjetiti. Oni gledaju pejzaž koji se nalazi ispred njih pa će i pogled promatrača kliziti prema stražnjim planovima slike. Uranjanje u dubinu prostora poziva na kontemplaciju koja je sastavni dio molitve. 

Što Bogorodicu kancelara Rolina čini toliko posebnom?

Ono što ovo djelo čini toliko posebnim jest, između ostalog, što ga je Van Eyck zamislio kao predmet kojim će se služiti kancelar Rolin. To znači da nije oslikana samo prednja strana djela, ona s prikazom Djevice i Rolina, već je Van Eyck oslikao i bočne strane, okvir, pa čak i stražnju stranu slike. Stražnja strana vrlo je zanimljiva, a njezin sjaj i puno značenje otkriveni su tijekom restauracije. Tamnozelena pozadina išarana mrljama žutih tonova daje apstraktnu sliku koja neodoljiva podsjeća na površinu kamena. I ovdje je Van Eyck posegnuo za srednjovjekovnom praksom naročito rasprostranjenom u 13. stoljeću: promatranje dragog i poludragog kamenja, odnosno apstraktnih šara koje bi ga krasile, služilo je za poticanje meditativnih stanja, a uranjanje u svijet čistih formi dovodilo bi do određenih vizija. Osim toga, ne smije se zanemariti niti ona komponenta koja svoje podrijetlo vuče čak iz vremena antike, a to je prestiž dragog kamena. U svakom slučaju, stražnja strana slike bila je napravljena da bi ju se gledalo, a to čitavom djelu daje dodatnu sofisticiranu notu.

Slika je imala još neke uloge. Ona je kancelaru Rolinu trebala garantirati da zauvijek bude slavljen pred Djevicom zbog svoje velike pobožnosti. Rolin je prikazan u raskošnoj odjeći, a pogled izbliza omogućuje nam da detaljno vidimo njegovu fizionomiju pa je očito da je djelo imalo i memorijalnu funkciju.

Slika Bogorodica kancelara Rolina izuzetno je slojevito djelo na kojem niti jedan detalj nije prepušten slučaju. Ona je u Louvre stigla 1800. godine, a od tada do sada nikada nije bila restaurirana. Ova restauracija prilikom koje su uklonjeni naknadni premazi lakom i kasnije nanesene boje vratila je slici harmoniju i prvobitan sjaj te omogućila da se djelo ponovno otkrije u svojoj punini. 

Vidjeti djela Jana van Eycka uvijek je poseban doživljaj. A vidjeti recentno obnovljenu sliku koja nam omogućuje da obuhvatimo svu raskoš njezina sadržaja i ljepote nije samo privilegija, nego i pravo osvježenje u moru sportskih događanja o kojima u Parizu svi bruje, bilo da se radi o onima na stadionu, ili onima koji posredno pune pariške galerije do prezasićenosti temom.